Devocija

Ne vjerujem u cuda vec zivim cudesno svaki dan.

05.08.2016.

:(

Cijelo vece probavljam ruznu informaciju.
Nemam nikakvog filtera za zastitu.

12.05.2016.

Razmisljanja

Prije par dana sam se toliko zanijela u misli da nisam ni primijetila da prelazim ulicu bez pjesackog prelaza i ne gledajuci da li mogu prijeci. Sreca, nikog nije bilo u tom trenu.
Razmisljala sam o svom sinu i o tome da li je lakse kada se izgubi roditelj a imas brata ili sestru, da nisi sam.
Znam da svako zasnuje svoju porodicu, dobije djecu ali u danasnje doba nista nije sigurno a najmanje to da ce biti i zivjeli su sretni zauvijek.
Razmisljala sam koliko sam bila u pravu ili egoisticna, kada sam odlucila da ne radjam vise i da li je kasno sad da ispravim tu gresku, da li bih trebala...
Dok je bio mladji, nisam tome pridavala vaznost jer on sam nije zelio ni brata ni sestru, zelio je biti sam i bio je sretan i zadovoljan. Tek kasnije, javila mu se ta zelja.
Kada smo trebali negdje putovati, srce mi stezalo kada smo morali napisati na njegovoj licnoj djecijoj karti, u slucaju da se nesto desi, ko ce se starati o njemu.
To je opet drugo pitanje koje me tad zaokupljalo, kome povjeriti svoje dijete, ko je dovoljno ispravna osoba koja ce tvom djetetu pruziti ono sto ce mu biti potrebno.
I sad mi se place kad se prisjetim.
I hvala Bogu, tu smo svi ali zbog jednog dana u buducnosti koji je neminovan, razmisljam koliko su moje odluke bile ispravne.

02.03.2016.

Sta biste vi ucinili?

Neki dan sam imala zelju i potrebu pokloniti cvijet nekoj majci. Izasla sam iz radnje sa cvijetom u rukama i ugledah nepoznatu zenu sa kcerkom. Pridjem joj i ponudim joj cvijet. Pita me zasto.
Kazem joj, jednostavno poklon, zelim joj darovati cvijet.
Da napomenem da pristojno izgledam i pristojno sam obucena. Cak je i muz bio tu na par koraka od mene.
Zena nije htjela uzeti cvijet. Kcerka gleda sve to i suti.
Razmisljam, neki ljudi praktikuju grliti nepoznate ljude na ulici. Mislim da je negdje jednom bilo nesto tako cijeli dan. Bilo je davno i ne sjecam se detalja, uglavnom ljudi su izasli na ulice i grlili jedni druge. Kazu da to povecava empatiju, da povecava osjecaj radosti i srece.
Razmisljam i o tome kako ova nepoznata zena nije htjela prihvatiti ni cak obican cvijet a kako bi tek zagrljaj ili sta drugo.
Razmisljam i o tome kako ce to djelovati na njenu kcerku... Sta ce shvatiti iz toga i o tome zasto su ljudi tako kruti i zatvoreni.
Osjecala sam se cudno i nelagodno.

13.02.2016.

Imajte strpljenja procitati

17.01.2016.

Danas

sam prespavala skoro cijeli dan. Kaze mi sin veceras da spavam kao medo.
Probudim se i veceram kao da je osam sati, nisam ni gledala na sat. Skontam poslije da sam jela oko ponoci:). Nemam obicaj jesti kasno a narocito ne u to doba.
Desava li se vama slicno?

Muz se probudi,  pita me jesam li ga zvala.
Nisam.
"Pozvao sam se sam"
:))
Spavaj.
A gdje si ti bila?

Kontam, gdje cu biti u ovo doba:).


Jos uvijek me boli skoro sve.
Prije dvije noci sam se razbila. Zakacim od neku ivicu, ne vidjeh je...prave zidice i ogradice od dva centimetra koji nicemu ne sluze osim da se prospes.

Bratu mi je prihvacena diploma. Ocijenjena je u visini mastera. Raduje me to mnogo iako mama ne zeli da on radi u svojoj struci, vec je to rekla.
Toliko o  obrazovanju kod nas i van nase, jos uvijek lijepe drzave.

Mogu cak reci da mi je to obiljezilo ovu godinu na jedan pozitivan nacin i kao pozitivan pocetak, iako sam se negdje emotivno izgubila, tako da ne znam ni gdje sam, ni u kojem mjesecu, danu i satu...



14.01.2016.

Kosa

Zadnjih mozda dva mjeseca, moja kosa se izuzetno mrsi. Pocesljam se (doduse, vise me muz ceslja, nego ja:d) i nakon dva sata a mozda i manje, moja kosa je opet zamrsena i cupava, kao gnijezdo.
Smeta mi to mnogo jer izgledam kao da se nisam cesljala mjesecima.
Prije par godina, desavalo mi se da se nekad kosa smanji, nekad izduzi, tesko za objasniti. Prijateljica me svaki put pita kad se to desi, jesi li se sisala i ne vjeruje da nisam, dok i sama nije uocila da mi je kosa, blago receno, cudna:).
Ali nije se nikad mrsila i nisam vjerovala ni da je to moguce u tolikoj mjeri.
Ako neko zna uzrok ili mozda ima slican problem, bila bih zahvalna da kaze kako to rjesava.

28.12.2015.

Biti dostupan i kad spavas

Brat mi s vremena na vrijeme ubaci u razgovor  kako treba ostaviti ukljucen telefon ili ukljucen internet  ili viber, ukljuceno nesto, u slucaju da se nesto desi...
Ne ostaje mi se dostupna uvijek svakome i u svakom slucaju. Mozda je egoisticno od mene. Samo zelim da kad zaspim imam miran san jer svakako ne spavam uredno i redovno.
Mislim da zbog toga i zbog mene nece niko doci u situaciju da mu zivot visi o koncu.
Zato i ne zelim biti dostupna za neke gluposti i sve manje od toga 24h.
Sjecam se jedno davno vece, tek zaspala, ponoc, zvoni kucni telefon. Kada te probudi tako u to doba, pomislis uvijek na nesto najgore a ono obicna glupost. Nakon toga pretezno gasim sve kad idem leci. Mozda grijesim ali znam sigurno da pogrijesim kad ostavim upaljeno jer nema nista sto ne moze cekati do jutra.


Stariji postovi

Devocija
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Svako od nas je poseban, jedinstven i ima dar zivota. Nikada niko, bez obzira kakvim zivotom zivio, nije suvisan na ovom svijetu.
Iako smo svi posebni, ima nas malo drugacijih od vecine.
Imamo iste oci ali vid nam je drugaciji, prodire dublje ispod povrsine, nekada ravno do srca.
Imamo iste usi, ali nase usi cuju drugacije vibracije od onih uobicajenih.
Imamo moc komunikacije ali nasi glasovi nekada utihnu pred tisinom i ispoljavanjem nedokucivog.
Pripadam ovoj neobicnoj skupini.
Dugo sam htjela biti samo obicna djevojka, zena majka...
Jedan dio mene je ceznuo za mirnim jutarnjim budjenjima i obicnoj svakodnevnici...
Drugi dio mene, onaj poseban i neprihvacen od mene same je bio u stalnom sukobu i ceznji za ispoljavanjem.
Trebala sam samo prihvatiti sebe takvu kakva jesam,
prihvatiti da cu vise biti pustinjak kroz ovaj zivot, prihvatiti da stvari i ljude, pojave oko sebe mogu dokuciti i vidjeti srcem...Prepustiti se toku carolije...

Zato, obracam se zenama:
ako ste ljubomorne, zavidne, uskogrudne, konzervativne, mozete zaobici ovaj blog, vise zbog vas samih, manje zbog mene.
Ako ste prevazisle sve te emocije, dobrodosle u moj svijet.



Jednog dana imala sam samo malo vise hrabrosti, otvorila srce za Istinu i cijeli zivot mi se promijenio...
6656

Powered by Blogger.ba